Kako smo zalutali u ovu priču, ovaj savršen san.

Da li smo zaslužili ovo jutro, ovaj novi dan.

Zbog tebe spreman sve da ostavim daleko, daleko za sobom

samo da se jednom probudim sa tobom.

 

Zašto smo dozvolili ovu priču, ovaj savršen san.

Da li smo kroz igru ušli u krug začaran.

Ipak spreman sve da ostavim daleko, daleko za sobom

samo da se jednom probudim sa tobom.

 

Kome smo prećutali ovu priču, ovaj savršen san

Na sebe samo mislili, stali na put opasan

Pa ipak spreman sve da ostavim daleko, daleko za sobom

samo da se jednom probudim sa tobom.

Koliko puta sam razmišljao da te ostavim, zaboravim,

koliko puta se premišljao šta da progovorim.

I nisam znao šta da kažem, na reči bih se sapleo,

nisam želeo da  lažem, baš sam te zavoleo.

 

Koliko puta sam poželeo da se spakujem i nestanem,

bez reči i bez pozdrava od tebe da pobegnem.

I nisam znao kud da odem, na kamen bih se sapleo,

nisam želeo da  lažem, baš sam te zavoleo.

 

 

Koliko puta sam odlučio  đavolu da potpišem

i svaki tren proveden sa tobom k’o gumicom da obrišem.

I nisam znao šta da  kažem, na reči bih se sapleo,

nisam želeo  da  lažem, baš sam te zavoleo.

Kada se prošeta, osmeh namontira

na svom prelepom licu,

osunča svaku ulicu.

 

I tada poželim da,

ona je ta,

kojoj dao bih sebe  bez razmišljanja,

ona je ta, bez razmišljanja.

 

sinoc sam te video

Na tren pomislim da ću joj prići,

noge se skamene,

ne mogu ići,

 

Ipak  znam da,

ona je ta,

kojoj dao bih sebe  bez razmišljanja,

ona je ta, bez razmišljanja.

 

Reci mi, da li si ti

još jedno lice u gomili

spremno da digne glas

za spas, za sopstenu čast.

 

Reci mi, da li si ti

još jedno lice u gomili

spremno da stane sad

na bedeme zla i spasi sve nas.

 

 

Ako budeš uz mene

pobediću vreme,

ako budeš uz mene

razbiću stene.

Samo stani uz mene

kad nevolja krene

i tad biću siguran…

 

Da imamo svoje ja,

da se borimo bez razmišljanja

za svoj glas, za sopstvenu čast,

sad je pravi čas.

 

Da li često imaš običaj

da se u tuđe snove ušetaš

nered napraviš,

sve poremetiš?

 

Ipak ću ti  priznati

da mi prija i baš mi godi

da uvek budeš tu

kraj mene…

 

Kada se probudim,

oči otvorim,

i uvek poželim

san da ostvarim.

 

 

Da li često imaš običaj

da se kroz tuđe snove prošetaš

onako spontano,

lako i okretno?

 

Ipak ću ti  priznati

da mi prija i baš mi godi

da uvek budeš tu

kraj mene…

 

Kada se probudim,

oči otvorim,

i uvek poželim

san da ostvarim.

 

 

Nema potrebe da budeš kraj mene, nema potrebe.

Nema potrebe da gubiš vreme, nema potrebe.

Nema potrebe da trošiš svoj trud, nema potrebe.

Nema potrebe jer uzalud je sve, nema potrebe.

Vidiš da sam lud, spakuj se idi bilo kud.

Vidiš da sam lud, sve je uzalud.

 

Hladan pogled preko ramena

u grlu knedla poput kamena,

jutarnja kafa i podgrejan tost

sada shvatam da sam bio gost,

pod tvojim rukama,

u tvojim očima.

 

Ako smatraš svojom pobedom

dodir ispod stola kolenom,

kroz svoje prste sve  da propustiš,

poljubiš i ostaviš,

onda varaš se,

potcenjuješ me.

I da sam celu nedelju

proveo u tvom krevetu

ništa ne bih promenio

ne bih se ni okrenuo.

 

I da sam celu godinu

proveo u tvom krevetu

ništa ne bih promenio,

ne bih te ni pomenuo.

Maglovito jutro iznad grada,

budim se i gledam te

dok ležiš kraj mene predivna, mlada,

tek sada vidim da volim te.

I kad sklopim oči vidim osmeh tvoj.

I kad nisi kraj mene nisam sasvim svoj.

Kada u tvojim snenim očima

kao senka utopim se

i predam sebe tvojim noćima

tek tada vidim da volim te.

I kad sklopim oči vidim osmeh tvoj.

I kad nisi kraj mene nisam sasvim svoj.

Kad se pod tvojim toplim prstima

topim kao prvi sneg

i kada me ostaviš bez daha

tek tada vidim da volim te

I kad sklopim oči vidim osmeh tvoj.

I kad nisi kraj mene nisam sasvim svoj.

 

 

Kako si lepa dok spavaš

pitam se koga to sanjaš

pitam se koji su akteri

u tvojoj sanjivoj predstavi.

Voleo bih da znam ko ti ulepšava san,

voleo bih da znam da li sam to ja.

Reci mi da znam ko ti ulepšava san

reci mi da znam da li sam to ja.

A kada noć prekrije dan

možda mi ispričaš san,

možda sebe upoznam

onakvog kakvog ne znam.

Daj mi ruku, povedi me bilo kud i bilo gde,

ugasi svetla da nas ne vide, poljubi me.

Lezi kraj mene, opusti se, pušti maštu da uradi sve,

svojim dahom dodirni me, poljubi me.

Kad jutro svane budi tu, na mome ramenu,

mekim usnama dotakni me, poljubi me.

Zagrli me, dodirni me, uzmi me

kao nikada pre.

Zagrli me, dodirni me, poljubi me

kao nikada pre.

© 2016 Berbernica Suffusion theme by Sayontan Sinha